Prvo je govor tj. šutnja. Večinu vremena bi trebalo šutjeti, pogotovo kada se vode rasprave i kada se priča na teme o kojima puno znamo tj. ne znamo. Dakle osim u svakodnevnoj komunikaciji (kao npr. reći trgovcu da želiš kilo banana) treba pokuašti šutjeti.

Ibn Kajjim el Dževzije je rekao:”Govori samo onda kada će svi koji slušaju imati koristi od toga, a ti sebi zasigurno dići deredžu (stepen).”

Svakako da se ovdje misli na duhovni stepen, a ne eksponiranje sebe i svoga.

Druga stvar je smanjenje prohtjeva za hranom i pićem. Post je naravno kao ibadet i solucija tu najbolji, ali i pri tome treba misliti na predaju u kojoj se prenosi nasihat (savjet) da treba jesti trećinu od onoga što si poželio na početku. Prenosi se da su ashabi jeli do prije sitosti.

Ova stvar je direktno vezana za treću, a to su strasti. Uistinu šejtan kola venama, a hrana pojedena bez bismile (u ime Gospodara) je hrana za šejtana. Također je svaki zalogaj koji se viška pojede isto za šejtana, kao što je sve pojedeno lijevom rukom itd. Sve te stvari još dodatno utiču na strasti čovjeka. Svakako je u ovom dobu teško savladati strasti kako li seksualnu tako i ljutnju. Ko sačuva svoja stidna mjesta, Poslanik s.a.w.s. mu garantuje džennet, ali uz to da i sačuva svoj jezik. A ljutnja je samo osobina nesvjesnih. Svaka ljutnja je izraz nezadovoljstva sa sudbinom, a naš Gospodar je Najmilostiviji, a kakvi smo mi?