Muhammed, a.s., - milost svim svjetovima (Dzemaludin Latic)
2. Na koji način su sačuvane ranije Božije Knjige?
3. Dn li će Kur’an doživjeti sudbinu ranijih Božijih Knjiga?
4. Šta je sunnet?
5. Koja su tri najznačajnija dogđaja iz Muhammedova (alejhi’s-selam) života?
6. Kako je Muhammed (alejhi’s-selam) nazivao ostale Božije poslanike?
Brojni vjerovjesnici i poslanici, među njima i prethodnih pet odabranih, imali su ograničen krug djelovanja; Allah (dželle šanuhu) slao ih je jednom plemenu, jednom ili, najviše, dvama narodima. Osim toga, njihove poruke, Suhufi (Listovi), čak i Kitabi (velike Božije Knjige), vremenom su bili zaboravljani i iskrivljavani, pa se neprestano javljala potreba za novim vjerovjesnikom ili poslanikom. Nijedna Knjiga ranijih poslanika nije sačuvana u izvorniku, a mnoge su potpuno izgubljene.
Svaki novi vjerovjesnik potvrđivao je učenje svoga prethodnika, obnavljao ga ili dopunjavao u vjerozakonu, tako da vjerovjesnici, čine jednu veličanstvenu porodicu.
«Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu i Imranovu porodicu nad ostalim ljudima - sve porod jedan od drugog…» (Alu-’Imran, 33.).
Poslanik Muhammed (alejhi’s-selam) potornak je vjerovjesnika Ismaila, sina lhrahimova, obistinjenje Ibrahimove dove. On je “Allahov miljenik”, “milost svim narodima i svjetovima” i “pečat svih poslanika.” Nije upućen ovom ili onom narodu već cijelom čovječanstvu:
Reci: “O, ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik… ” (El-A’raf, 158.)
On sam je rekao: “Svi poslanici su braća, samo što ih nije ista majka izrodila.”
Svoju poziciju u ovoj povorci opisao je na slijedeći način: “Moja veza sa dugim nizom poslanika može se ilustrirati poredenjem sa jednim dvorcem, koji je divno sagraden. Sve je na njemu dovršeno izuzev što na jednom mjestu nedostaje jedna cigla. ja sanr popunio to mjesto, i sada je dvorac dovršen”.
Kosmopolitski pokret poslanika Muhammeda (alejhi’s-selam) i univerzalnost njegove poruke proističe iz Objave koja mu je dostavljena. Ona je sačuvala srž jedinstvenog učenja triju ranijih velikih Božijih Knjiga: Tevrata, Zebura i Indžila, kao i Suhufa Ibrahimovih i Musaovih:
«A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi!» (El-Ma’ide, 48.).
«Ovo, doista, ima u Listovima davnašnjim, Listovima Ibrahimovim i Musaovim.» (El-A’la, 8-9.); Ona je upućena svim narodima i ljudima:
«Kur’an je čovječanstvu opomena.» (El-Muddesir, 36.)
«A meni se ovaj Kur’an objavljuje da njime opomenem i vas i one do kojih Kur’an dopre.» (El-En’am, 19.)
Ona je vjerodostojno prenesena čovječanstvu i njezin izvorni oblik će biti sačuvan do kraja svijeta:
«Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.» (EI-Hidžr, 9.)
Ona je donijela univerzalni, (u) savršeni vjerozakon i, u korelaciji sa Muhammedovom alejhi’s-selam praksom, omogućila da njegovi principi svuda i uvijek budu primjenljivi:
«Sada sam varn vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.» (El-Ma’ide, 3.).
Ima još jedna iznimno velika razlika između Muhammeda i ostalih Božijih poslanika (alejhimu’s-selam): jedino su njegove riječi i postupci, jednom riječju nazvani sunnet, vjerodostojno zabilježeni i sačuvani, a njegovo ponašanje, ostvarenje Allahove poruke, predstavlja najsavršeniji primjer.
Mi’radž, Hidžra i Bedr
Kur’an nije knjiga u kojoj bi bio iznesen čitav njegov životopis, ali tri događaja iz Muhammedova (alejhi’s-selam) života tretiraju se i u ovoj Knjizi i najsnažnije ocrtavaju njegovo poslanstvo. Ti događaji su: Isra’ i Miradž (Noćno putovanje do Jerusalema i uspeće na nebo), Hidžra (preseljenje u Medinu uslijed pritiska politeista) i Bitka na Bedru.
Misteriozno i veličanstveno “Noćno putovanje” do Džamije El-Aksa u Jerusalemu, gdje je Muhammed (alejhi’s-selam) bio imam u namazu svim poslanicima, simbolizira vezu islama sa svima njima.
“Islam se povezao sa drugim religijama kao članicama jedne porodice čiji je izvor Jedan Jedini i Isti Bog, no, isto tako, on se distancirao od onoga što se smatralo posljedicom iskrivljenja vjere koje su učinili ljudi.” (I. Farugi).
A Poslanikovo uspeće na nebo “na svjetlici” (minuciozno opisanoj u tradiciji i muslimanskom pjesništvu) i do najviših nebeskih sfera, gdje je Muhammed (alejhi’s-selam) razgovarao sa najodabranijim poslanicima te razgledao Džennet, Džehennem i Kosmos, predstavlja, između ostalog, čovjekov povratak tamo odakle su protjerani Adem i njegova žena Havva; Džennet je najviša počast i perspektiva ljudskog života na Zemlji.
Hidžra, koja se dogodila 622. g. po Isau, toliko je značajan događaj da je kasnije uzeta za početak islamske ere. Taj je događaj promijenio tok ljudske povijesti, a, osim toga, on je donio potpunu sliku islamskog učenja.
U Medini je Muhammed (alejhi’s-selam) na islamskim principima oformio društvene institucije i buduću državnu zajednicu, a islam je odavdje počeo da se širi kao svjetski pokret i kosmička misija. Sa hidžrom su muslimani ušli u povijest mijenjajući svijet prema nepromjenljivim ciljevima koje je pred čovječanstvo postavio Bog ljudi.
Bitka na Bedru nije najveća po snazi oružja i mnoštvu vojnika već po posljedicama, historijskom preokretu i humanom isijavanju koje je učinio Muhammed (alejhi’s-selam). S idejom tewhida, “mala skupina pobijedila je mnogo veću skupinu”; prvi put su uvedena pravila ratovanja, zabranjeno je mrcvarenje ubijenih i ponižavanje zarobljenika, a svaki zaroblenik koji bi opismenio jednog muslimana sticao je slobodu: Muhammed (alejhi’s-selam) pokrenuo je “civilizaciju riječi, pera i pisma” i eru istinske ljudske slobode.
